Maja R. Cvijanov: Sećanje na Slobodana Eru Milivojevića

Maja R. Cvijanov: Sećanje na Slobodana Eru Milivojevića

Zagraljaji na pijadestalu, rad realizovan u okviru Art Sessiona, u organizaciji Remonta, Ečka/ Zrenjanin – Maja i Era

 

SEĆANJE NA SLOBODANA ERU MILIVOJEVIĆA (1944 – 2021)

 

Na vest o smrti Ere Milivojevića, našeg velikog konceptualnog umetnika, prisećala sam ga se u prepiskama sa svojim prijateljicama Editom Kadirić i Nelom Tonković. Ovo su neki isečci, oni koje želim da zapamtim. Era je otišao, ostajemo mi da ga se sećamo.

 

*

 

On je postavio teoriju subjekta u umetnosti i zaista je bio subjekat koji je sada otišao. On je bio umetnost lično. I ja sam se tako osećala pored njega, kao subjekt u umetnosti.

Uzbuđivalo ga je sve i u mnogo čemu je video povod za art.

On mi je obeležio važan period u umetničkom životu.

Govorio je da je to zen od čega on živi, kasnije je dobio nacionalnu penziju.

 

*

 

Živela sam u Beogradu 11 godina jer sam prvo završila Višu likovnu školu, pa Fakultet likovnih umetnosti, a zatim i magistrirala, sve to do 29. godine. Radila sam na tome da usmerim svoj život u nekom profesionalnom smeru, počnem da zarađujem, ali nisam znala u kom pravcu će se zaista odvijati moj život. I onda sam srela Eru ispred Salona Muzeja savremene umetnosti i on mi je rekao nešto proročki, što niko nije: „Ti ćeš se sad razapinjati kao Isus do 33.godine, između državnog posla i nezavisne scene, između toga da se udaš i ostaneš sama, da živiš u Beogradu ili se vratiš u Suboticu, i kad se to postavi tako će biti do kraja.“

 

U naredne četiri godine, moje razapinjanje se nastavilo u tom pravcu da sam živela u Subotici, udata, sa dvoje dece, zaposlena u Međuopštinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, gde sam i dan danas, posle 15 godina.

 

*

 

Davao mi je životne savete iz njegovog ekscentričnog uma.

Nisam bila spremna na to da ga više neću videti, iako je imao 77 godina – bio je vitalan kao momak.

Nego, imao je fenomenalan rad na izložbi u Cvijeti Zuzorić, pre par meseci. Aždaja ubija Georgija, umesto on aždaju…Da li je taj rad imao vizionarski momenat?

 

*

 

Inače sam intenzivno mislila na Eru nakon našeg razgovora…On je stalno mislio da neko krade njegove ideje. Razmišljala sam o tome kako posle 40-ih godina i nagoveštaja biološkog starenja teško priznajemo sebi da se ideje preklapaju, želimo da ostanemo originalni, iako možda nismo. A on je ustvari baš bio originalan i kad pogledaš, ne liči ni na koga… Njegov art je on sam.

 

Eh, poznavala sam taj duh…

 

A on je bio zaista lik, i kad pomislim na njegove reči ili dela, uvek mi dođe da otvorenog srca prasnem u smeh… Ipak to mogu da ti učine samo inteligentni ljudi – deca-umetnici – genijalci.

 

Davao je puno ljudima oko sebe. Na tim radionicama u Ečki, gde su mi Balint i on bili mentori, Balint je uradio savršen rad i bio primer kako krenuti od sebe. Era je u svakom trenutku stvarao u odnosu sa drugima i odnosu na okruženje. I nas je usmeravao da tako reagujemo. Vodio je glavnu reč, bio dinamičan, aktivan, krčio bazen obrastao samoniklim drvećem da bi neko tamo napravio rad, vodio nas na pijacu i u birtiju, da neko tamo dobije ideju, vodio nas pored vode, kroz prirodu, dvorce, konjušnice, centar… Tražio je da budemo prisutni i tragamo danju i noću. Sedeo je sa nama, kritikovao, podržavao, davao se, klackao se sa Balintom brojeći godine…tada su ih nabrojali preko pedeset.

 

Svaki trenutak je bio umetnik i u svemu je video umetnost. Ovi muški iz Sarajeva zvali su ga Eros.

 

Maja Rakočević Cvijanov